Ekspertna skupina 'Going Dark': Kovačnica nadzora unutar EU?

U hodnicima Europske unije, daleko od očiju javnosti, djeluje skupina koja bi mogla iz temelja promijeniti digitalnu privatnost i sigurnost svih njezinih građana. Službenog naziva "Visoka skupina za pristup podacima za učinkovit kazneni progon" (ADELE), a među kritičarima poznata pod oznakom #EUGoingDark, ova inicijativa Europske komisije postala je središtem kontroverzi. Dok je njezin službeni cilj pronalaženje rješenja za izazove s kojima se suočavaju tijela za provedbu zakona u digitalnom dobu, kritičari upozoravaju da se radi o netransparentnom pokušaju potkopavanja enkripcije i ponovnog uvođenja masovnog zadržavanja podataka.

Što je zapravo #EUGoingDark?

Osnovana u lipnju 2023. godine, ova ekspertna skupina, kojom supredsjedaju Europska komisija i rotirajuće predsjedništvo Vijeća EU-a, ima zadatak izraditi prijedloge zakona i političkih strategija. Međutim, umjesto otvorenog procesa koji uključuje sve dionike, #EUGoingDark je optužena da djeluje kao "kovačnica nadzora". Glavne zamjerke odnose se na to da policijske snage i vlade država članica, u tajnosti i bez sudjelovanja civilnog društva, vode preliminarne pregovore koji će poslužiti kao nacrt za buduće zakone o nadzoru.

Organizacije za zaštitu digitalnih prava, poput "Pirata", od početka pozivaju na raspuštanje ove, kako kažu, nedemokratske skupine. Unatoč opetovanim zahtjevima za pristup dokumentima, većina informacija ostaje nedostupna javnosti ili je u potpunosti redigirana, što dodatno potiče sumnje u stvarne namjere skupine.

Tajni plan nadzora u 42 točke

U lipnju 2024. godine procurio je povjerljivi dokument – plan nadzora u 42 točke – koji je skupina pripremila kao popis želja za novu Europsku komisiju. Taj plan, razrađen u tri podskupine, otkriva tri glavna cilja:

1. Slabljenje enkripcije za pristup uređajima: Skupina predlaže razvoj metoda za pristup i nadzor naših osobnih uređaja – pametnih telefona, pametnih domova, pa čak i automobila. Plan se oslanja na suradnju s industrijom i uvođenje koncepta "sigurnosti po dizajnu" (Security by Design), što kritičari posprdno nazivaju "nadzorom po dizajnu" (Surveillance by Design). U praksi, to bi značilo da bi tehnologija od samog početka bila dizajnirana tako da omogući presretanje podataka, čime bi istražna tijela dobila pristup svemu što se nalazi na našim uređajima. Iako skupina to izričito poriče, ovakav pristup neizbježno vodi prema stvaranju "stražnjih vrata" (backdoors) u sustavima zaštite.
2. Masovno zadržavanje metapodataka: Unatoč presudi Suda pravde EU-a, koji je srušio zakon o općem zadržavanju podataka o telefonskim pozivima, internetskom prometu i lokaciji, #EUGoingDark želi ponovno uvesti ovu praksu. Cilj je obvezati pružatelje usluga na pohranjivanje komunikacijskih metapodataka (tko je, kada, s kim i odakle komunicirao) svih građana, bez postojanja sumnje na kazneno djelo. Kao mogući model spominje se belgijski zakon, koji je već predmet sudskih sporova.
3. Pristup podacima u stvarnom vremenu (Data in Transit): Treća podskupina bavila se planovima za potkopavanje enkripcije tijekom prijenosa podataka. Pouzdana "end-to-end" enkripcija, kakvu koriste aplikacije poput WhatsAppa i Signala, poseban je trn u oku radne skupine jer onemogućuje presretanje komunikacije u stvarnom vremenu.

Netransparentnost i isključivanje kritičara

Metode rada skupine #EUGoingDark glavni su izvor kritika:

• Isključivanje civilnog društva: Dok su u rad skupine uključeni predstavnici policije, obavještajnih službi i industrije (čak i bivši američki obavještajac, prema izvješću Mullvad VPN-a), organizacijama za ljudska prava i znanstvenicima sudjelovanje je onemogućeno. Europski nadzornik za zaštitu podataka ima tek status promatrača.
• Politička jednostranost: Kritičari tvrde da se radi o jednostranoj pripremi terena za buduće zakone, čime će se u kasnijim fazama zakonodavnog procesa teško moći uvažiti prijedlozi koji štite temeljna prava.
• Manipulacije radi izbjegavanja transparentnosti: Skupina je, čini se, pribjegla administrativnim trikovima kako bi zaobišla pravila EU-a o transparentnosti. Promjenom imena iz "Visoke stručne skupine (HLEG)" u "Visoku skupinu (HLG)" pokušala je izbjeći obvezu objave popisa članova. Također, sumnja se da su potajno izmijenjena i interna pravila o transparentnosti.
• Ignoriranje alternativa i rizika: Inzistiranjem na masovnom nadzoru, skupina ignorira činjenicu da ne postoje čvrsti dokazi o nužnosti i učinkovitosti takvih mjera. Istovremeno, zanemaruju se rizici koje opći nadzor predstavlja za temeljna prava i slobode građana EU. Tvrdnja da tijela za provedbu zakona "ostaju u mraku" (going dark) zbog enkripcije odbačena je u više studija (npr. Harvard, Cyber Science Centre Netherlands) kao politički motiviran mit.

Zaključak

Djelovanje skupine #EUGoingDark postavlja Europu na raskrižje. S jedne strane su zahtjevi za većim ovlastima sigurnosnih službi, a s druge temeljna prava građana na privatnost i sigurnu komunikaciju. Netransparentan rad, isključivanje stručne javnosti i planovi koji zadiru u srž digitalnih sloboda upalili su alarme diljem Europe. Ishod ove inicijative odredit će hoće li EU ostati predvodnik u zaštiti prava pojedinca ili će, pod izlikom sigurnosti, prigrliti model sveprisutnog nadzora.