Etički kodeks HAVC-a u fokusu: Rasprava o sprječavanju zloupotrebe javnog novca nakon slučaja Matanić

Nakon što je policija potvrdila provođenje istrage na temelju četiri kaznene prijave za spolno zlostavljanje i omogućavanje konzumiranja droga protiv redatelja Dalibora Matanića, Hrvatsko audiovizualno vijeće (HAVC) najavilo je uvođenje etičkog kodeksa. Cilj je spriječiti da filmaši pod osnovanom sumnjom za takva kaznena djela dobiju pristup javnom financiranju. Ova inicijativa, o kojoj su za tportal govorili redateljica i profesorica Anica Tomić te dramaturg i teatrolog Darko Lukić, izazvala je podijeljene reakcije u kulturnoj zajednici.

Matanić se pokušao vratiti u javnost, godinu dana nakon što je izrekao "nazovi ispriku" žrtvama, intervjuom za jedan ženski časopis, no medijska rehabilitacija je propala. U međuvremenu je završio kratki film 'Lutka', a policija je kompletirala njegov dosje, koji uključuje spolno uznemiravanje nadređenih osoba, bludne radnje i omogućavanje droge. Općinsko kazneno državno odvjetništvo tek treba donijeti odluku o eventualnom podizanju optužnice. Iako se Matanić s novim projektom prijavio HAVC-u, sredstva nije dobio.

Uvođenje obveznog kodeksa i reakcije institucija

HAVC je potvrdio da je etički kodeks ponašanja na setu, koji bi postao obvezni dio svih ugovora za javno financirane projekte, pred implementacijom i trebao bi stupiti na snagu početkom 2025. godine. Članovi filmskih ekipa morat će ga pročitati i potpisati.

Upiti o sličnim mjerama poslani su i drugim institucijama. Iz Zaklade Kultura nova poručuju da, iako nemaju formalni Etički kodeks za Program podrške, propisuju načela transparentnosti, nepristranosti i jednakog tretmana. Njihova dodjela sredstava uvjetovana je djelovanjem koje nije u suprotnosti s ustavnim poretkom RH. Ključno je da Zaklada, prije potpisivanja ugovora, traži uvjerenje da se protiv osobe ovlaštene za zastupanje organizacije ne vodi kazneni postupak, inače se ugovor neće sklopiti.

Stručnjaci za i protiv 'ad hoc' rješenja

Anica Tomić smatra uvođenje etičkog kodeksa iznimno važnim i nužnim korakom. Ističe da je presudno da osobe koje su počinile seksualno zlostavljanje ili nasilje ne smiju pristupati javnom novcu.

"Umjetnost i film trebaju biti prostor slobode, kreativnosti i međusobnog poštovanja, a ne zlostavljanja i straha," naglašava Tomić, dodajući da kodeks mora biti 'živi dokument' i da će se stvarna promjena vidjeti tek dugoročnom dosljednošću.

S druge strane, Darko Lukić iznosi stajalište da bi bilo korisnije dosljedno primjenjivati već postojeće zakone umjesto "ad hoc izmišljanja raznih novih pravilnika i propisa".

"U važećim zakonima sve je prilično jasno definirano, pa bi ih samo trebalo primjenjivati... Etički standardi bi se u umjetničkoj proizvodnji trebali podrazumijevati, a nezakonito ponašanje rutinski sankcionirati prema propisima koji već postoje," tvrdi Lukić.

Lukić upozorava da prenošenje odgovornosti na umjetničke ustanove nudi samo privid djelovanja u okruženju gdje policija, sudovi i mediji ne funkcioniraju. Zaključuje da pretjerivanje s formom guši smisao sadržaja te da "dekorativni papiri" neće pomoći tamo gdje je temeljni pravni sustav nefunkcionalan.

Tomić pak zaključuje da je moralna, umjetnička i ljudska dužnost stvarati svjetove budućnosti pune poštovanja, te da naš sustav mora strogim mjerama sankcionirati sve vrste neprimjerenih ponašanja unutar institucija.