Na današnji dan preminuo književni klasik moderne hrvatske književnosti Antun Šoljan

0:00

/147.83125

1×

9. srpnja 1993. godine, preminuo je Antun Šoljan, jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika druge polovice 20. stoljeća. Bio je romanopisac, pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj, čije je djelo ostavilo dubok trag u hrvatskoj modernističkoj i postmodernističkoj književnosti.

Rani život i književni počeci

Antun Šoljan rođen je 1. prosinca 1932. godine u Beogradu, a nakon Drugoga svjetskog rata živio je i školovao se u Zagrebu, gdje je diplomirao anglistiku i komparativnu književnost. Već kao mladić počeo je pisati poeziju, a uskoro se istaknuo kao glas tzv. Krugovaša, naraštaja okupljenog oko književnog časopisa Krugovi (1952. – 1958.), koji je hrvatsku književnost nastojao osuvremeniti europskim utjecajima i egzistencijalističkim temama.

Raznoliki književni opus

Šoljan je autor brojnih romana, pripovijedaka, pjesama i eseja. Njegova najpoznatija djela uključuju roman "Izdajice" (1961.), u kojem progovara o pitanju osobne odgovornosti i slobode, te "Kratki izlet" (1965.), roman koji je postao klasik moderne hrvatske književnosti. U ovom djelu, kroz motiv putovanja mladih ljudi, izražava se duh traganja, izgubljenosti i pitanja identiteta u suvremenom društvu.

Njegova proza obilježena je introspektivnim tonom, filozofskim pitanjima i finim osjećajem za jezik, dok se u poeziji, osobito kasnijoj, osjeća i ironija, i melankolija, i egzistencijalni nemir.

Esejist i prevoditelj

Osim što je bio plodan književnik, Šoljan je bio i vrsni esejist i prevoditelj, posebice s engleskog jezika. Prevodio je djela pisaca poput Raymonda Chandlera, Dylana Thomasa i T. S. Eliota, čime je dodatno obogatio hrvatsku književnu scenu.

Naslijeđe i značaj

Antun Šoljan ostaje jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca 20. stoljeća. Njegova djela i danas se čitaju i analiziraju, osobito u kontekstu modernističkih i postmodernističkih stilskih tendencija. Uvršten je u školske programe i akademske studije, a njegova sposobnost da kroz jednostavan, ali dubok jezik izrazi složenost ljudske psihe i društva, čini ga trajno relevantnim.