Na današnji dan preminuo Vatroslav Lisinski - Osnivač hrvatske orkestralne glazbe

31. svibnja 1854. godine, u Zagrebu je preminuo hrvatski skladatelj Vatroslav Lisinski. On je bio najdarovitiji među skladateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi.

Raniji život

Vatroslav Lisinski, rođen u Zagrebu 1819. godine u njemačko-židovskoj obitelji, bio je sin Andrije Fuchsa, mesara i trgovca koji se iz Novog Mesta doselio u Zagreb. Majka mu je bila Anka, kći zagrebačkog trgovca. Lisinski je kršten 8. srpnja 1819., a školu je pohađao u Zagrebu. Školovanje je završio u Klasičnoj gimnaziji 1837. godine, a zatim studij filozofije i prava na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. Obitelj Lisinskog živjela je u Ilici u vrijeme njegova rođenja.

Glazbu je počeo učiti u trećem ili četvrtom razredu gimnazije kod Rešla. Nastavio je učiti kod učitelja Jurja Sojke iz zagrebačke učiteljske škole, a potom kod Jurja Karla pl. Wisnera-Morgensterna, gdje je uči harmoniju i kontrapunkt. Prve poticaje za skladanje dobiva od prijatelja Alberta Ognjana pl. Štrige, koji je bio amaterski pjevač i pristaša ilirskog pokreta. 1841. godine osnovao je prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo, solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa, koji je kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom ptica leti.

Obrazovanje i skladanje

Prva skladba Vatroslava Lisinskog tijekom njegova glazbenog obrazovanja u Pragu bila je "Novo hrvatsko kolo". Godine 1849. vratio se u Zagreb za školske praznike, ali se kasnije u Pragu razbolio i oko Božića vratio u Zagreb. Promijenio je ime Ignatius Fuchs u Vatroslav Lisinski uz odobrenje hrvatske vlade u siječnju 1850. Do kraja svibnja 1850. vratio se u Prag, gdje je skladao orkestralnu idilu "Večer" i nekoliko uvertira, kao i veći dio svoje opere "Porin", koju je dovršio 1851 godine. u Zagrebu. Praizvedba "Porina" održana je u listopadu 1897. godine, nakon njegove smrti.

Prije smrti

Nakon povratka kući u rujnu 1850. godine, Lisinski se suočio s financijskim poteškoćama te je morao privatno podučavati klavir. Zdravlje mu se pogoršalo i od 1851. do 1853. služio je kao besplatni nadzornik u glazbenom institutu. Kasnije je preuzeo mjesto službenika, ali se osjećao razočarano i izolirano. Unatoč tome, bio je daroviti skladatelj Ilirskog pokreta i prvi profesionalni glazbenik u Hrvatskoj, postavivši temelje nacionalnoj glazbi, posebice opernom i zborskom stvaralaštvu. Skladao je oko 70 solo pjesama, među kojima su ga inspirirali ugledni pjesnici iz Hrvatske i Češke.

Smrt

Lisinski je umro u dobi od 34 godine i isprva je pokopan na Rokovom groblju, a kasnije je 1885. godine premješten na Mirogoj.