Nakon nove korupcijske afere, postavlja se pitanje: Zašto ugledni liječnici riskiraju sve za sitno mito?

Najnovija antikorupcijska akcija na KBC-u Zagreb, povezana s namještanjem natječaja za nabavu antibakterijskih filtara za vodu, ponovno je u fokus javnosti stavila duboko ukorijenjeni problem korupcije u hrvatskom zdravstvu. Dok Ministarstvo zdravstva iznova šalje poruke o "nultoj toleranciji", javnost se s pravom pita zašto renomirani liječnici i stručnjaci olako rasprodaju svoj ugled za, naizgled, trivijalne nagrade.

Slučaj s Rebra, gdje se sumnja da je predstojnica jednog zavoda pogodovala dobavljaču u zamjenu za putovanje u Pariz i ogradu oko kuće, paradigmatski je primjer ovog fenomena. Nakon što je godinama gradila karijeru i stekla ugled u struci, osoba na visokoj poziciji dovodi se u vezu s mitom čija je vrijednost neusporedivo manja od onoga što stavlja na kocku.

Ovaj, kao i mnogi prethodni slučajevi, potiče raspravu o motivima koji stoje iza takvih odluka. Analitičari smatraju da se radi o kombinaciji naivnog uvjerenja da nepravilnosti neće biti otkrivene i kockarskog mentaliteta vođenog motom "ako prođe - prođe". Čini se da je prividna sigurnost u začepljenost sustava jača od straha od posljedica.

Ministarstvo zdravstva na svaku novu aferu reagira najavama strožih kontrola i obećanjima o "nultoj toleranciji", no te se fraze u javnosti percipiraju kao neučinkoviti placebo za bolest koja sustavno izjeda zdravstveni sustav.

U međuvremenu, dok se povremeno u "mračnim tunelima javne nabave" provode istrage, zdravstvo i dalje trpi, gubeći ne samo financijska sredstva, već i prijeko potreban kredibilitet i kvalitetne stručnjake.