Profesor za primjer: Učenici ga obožavaju, a on zbog sustava napušta prosvjetu

Datum: 8. lipnja 2025.

U jeku zagrebačke norijade, dok većina maturanata slavi kraj srednjoškolskog obrazovanja, učenici Srednje škole Jelkovec istaknuli su neočekivanog uzora. Umjesto influencera i youtubera, njihov heroj je profesor povijesti i etike – Lovro Grgić. No, priča o ovom nadahnjujućem pedagogu nosi gorku notu: unatoč strasti prema poslu i obožavanju učenika, prisiljen je napustiti prosvjetu zbog egzistencijalnih razloga.

"Čovjek od krvi i mesa" u učionici

Profesor Grgić, s 13 godina iskustva i diplomom Filozofskog fakulteta, nije tipičan nastavnik. Njegov pristup temelji se na iskrenosti i poštovanju prema učenicima. "Ja im na prvom satu kažem da ne mislim da su moji predmeti najvažniji na svijetu... moja ruka uvijek će biti ispružena, ali samo o njima ovisi hoće li je prihvatiti", objašnjava Grgić.

Njegovu pravednost i jedinstven pristup potvrđuje i ravnatelj škole, Marko Kovačević, koji ga opisuje kao "enciklopediju znanja" koja je "pravedna i etična, čak i na svoju štetu".

Učenici ga cijene jer ih ne tjera na učenje nepotrebnih detalja, već se fokusira na opću kulturu i znanje koje će im zaista koristiti. Njegovi ispiti, iako zahtjevni, s tri dijela i specifičnim sustavom bodovanja gdje krivi odgovori nose negativne bodove, pamte se kao pošteni.

Grgić svoj rad uspoređuje s "izvedbenim umjetnostima", gdje su autentičnost i "showmenski pristup" ključni za zadržavanje pažnje. "Morate se moći smijati s njima," tvrdi on, ističući da učenici pozitivno reagiraju kada vide da je nastavnik "čovjek od krvi i mesa" koji se dosljedno drži postavljenih pravila. Njegova metoda je jasna: nulta tolerancija na varanje, ali puna podrška za pošten trud, pa makar on rezultirao i negativnom ocjenom.

Gorka stvarnost: Egzistencija prije strasti

Ipak, iza ove inspirativne priče krije se surova realnost hrvatskog obrazovnog sustava. Nakon 13 godina rada, profesor Grgić još uvijek se nije uspio izboriti za punu satnicu. Kap koja je prelila čašu je uvođenje modularne nastave, koja dodatno smanjuje satnicu povijesti i time njegove šanse za siguran posao.

"Volim ovaj posao, ali uskoro odlazim. Zaključio sam da ja nikada tu neću imati egzistenciju," iskreno priznaje.

Opisuje frustrirajuće iskustvo s razgovorima za posao u gimnazijama, koje često naziva "predstavama" gdje se ishod unaprijed zna. Činjenica da ni doktorat znanosti iz njegovog područja nije dovoljan da bi dobio posao s punom satnicom, govori o apsurdnosti situacije.

"Koliko god volio svoj posao, morate nekada misliti na sebe jer morate od nečega i živjeti," poručuje Grgić.

Priča profesora Lovre Grgića tužan je podsjetnik na probleme sustava koji ne uspijeva zadržati svoje najkvalitetnije i najstrastvenije kadrove. Dok učenici u njemu vide uzor, sustav ga, nažalost, vidi kao tehnološki višak. Njegov odlazak nije samo osobni poraz, već i gubitak za generacije učenika koje je mogao nastaviti nadahnjivati.