Štednja ili ulaganje? Zašto S&P 500 donosi veći prinos od banke, ali i veći rizik

U vremenima visoke inflacije i iznimno niskih kamatnih stopa na štednju, mnogi građani u Hrvatskoj traže način kako sačuvati i uvećati vrijednost svog novca. Dok je bankovna štednja tradicionalno najpopularniji izbor, sve se više spominje ulaganje u globalno tržište dionica putem indeksa poput američkog S&P 500. No, koja je razlika i što je važno znati?

Sigurnost štednje nasuprot potencijalu ulaganja

Klasična štednja u banci smatra se najsigurnijim oblikom čuvanja novca. Ulozi su osigurani do 100.000 eura i novac je uvijek dostupan. Međutim, glavna mana ovakve štednje su izrazito niske kamatne stope, koje se u Hrvatskoj često kreću ispod 1% godišnje. U praksi to znači da, kada se uračuna stopa inflacije, novac na štednom računu zapravo gubi na vrijednosti i kupovnoj moći.

S druge strane, S&P 500 je dionički indeks koji prati poslovanje 500 najvećih i najznačajnijih kompanija u Sjedinjenim Američkim Državama, poput Applea, Microsofta, Amazona i drugih. Ulaganje u S&P 500 zapravo je ulaganje u "košaricu" dionica tih tvrtki, odnosno ulaganje u cjelokupno američko gospodarstvo.

Prinosi i rizici

Povijesno gledano, prosječni godišnji prinos indeksa S&P 500 dugoročno iznosi oko 10%. To je značajno više od bilo koje kamatne stope na štednju i omogućuje da novac ne samo zadrži, već i poveća svoju vrijednost iznad stope inflacije.

Međutim, ključna razlika je rizik. Za razliku od štednje, vrijednost ulaganja u dionice može varirati – može rasti, ali i padati. Tržište je promjenjivo i nitko ne može jamčiti prinos. Zbog te kratkoročne volatilnosti, ulaganje u S&P 500 smatra se dugoročnom strategijom. Stručnjaci savjetuju da je horizont ulaganja barem pet do deset godina, kako bi se "prebrodile" moguće lošije godine i iskoristio potencijal dugoročnog rasta.

Zaključno, dok štednja u banci nudi visoku sigurnost uz gotovo siguran gubitak kupovne moći, ulaganje u S&P 500 nudi potencijal za značajan rast, ali uz rizik od kratkoročnih gubitaka. Odluka ovisi o osobnim financijskim ciljevima, vremenskom horizontu i spremnosti na rizik.